Ova stranica je napravljena: 07. Septembra 2004.
Ova stranica je obnovljena: 09. Decembra 2007. (novi link)
*************************************************************************************************
Hi :-)
Zovem se Ensvid Hadzajlic.
Rodjen sam 23.11.1973. u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina.
Proslih 14 godina zivim u St. Louis-u, Missouri, USA.
Jos uvijek sam single, ali nadam se da ce se i to nekada ubrzo promijeniti, hehehe... ko ceka valjda nekad i doceka :-)
Ove (2004.) godine sam zavrsio svoju prvu knjigu za koju se nadam da ce ubrzo izaci iz stampe, a koja ce se zvati: MOSTAR - VJECNI GRAD
Knjiga se inace bavi raznovrsnim temama o Mostaru. U njoj je zastupljena i istorija i humor (liskaluk) i sport i poezija i poznati i nepoznati Mostarci i Mostarke i...
Inace, knjiga ce biti prilicno opsirna, jer sve sto sam ja napisao stalo je na 695 istampanih stranica regularnog formata, a koliko ce biti stranica kad je u stampariji izstampaju jos ne znam.
Cim ova knjiga izadje iz stampe napravit cu joj internet izdanje, a do tada nadam se da ce te se zadovoljiti sa ovim tekstom koji vam evo upravo stampam i sa "Sadrzajem i Uvodom" knjige, koji cete pronaci nanize ispod ovog teksta.
Ko god zeli moze mi se obratiti putem e-maila uvijek, ili ako sam trenutno online moze mi slobodno poslati Instant Message za manji ili veci chat :-)
Moja e-mail adresa je: Mostar4ever@aol.com
Sve nove informacije stavit cu pravovremeno na ovu stranicu :-)
Do sljedeceg javljanja svima zelim puno pozdrava :-)
*************************************************************************************************
SADRZAJ KNJIGE MOSTAR - VJECNI GRAD
NEKOLIKO RIJECI OD AUTORA
UVOD
1. MOSTARSKI LISKALUK
1.) UVOD U MOSTARSKI LISKALUK - Danilo Maric i Zuko Dzumhur
2.) MOSTARSKI BEZ MUKE - Dzemal Raljevic
3.) MOSTARSKI BEZ MUKE 2 (ZA NAPREDNE) - Dzemal Raljevic
4.) MOSTARSKI BEZ MUKE 3 (ZA VISE OBRAZOVANJE) - Dzemal Raljevic
5.) MOSTARSKI ORIDJINALI - Dzemal Raljevic
6.) MOSTARSKI HOROSKOP - MM-Mostarska Informativna Revija
7.) TEST - JESI LI PRAVI MOSTARAC? - MM-Mostarska Informativna Revija
8.) POPRAVNI TEST - JESI LI PRAVI MOSTARAC? - MM
9.) POSEBNI LISKALUCI - MM-Mostarska Informativna Revija
10.) PARADA LISKALUKA - Dzemal Raljevic
11.) LISKALUCIMA NIKAD KRAJA - MM-Mostarska Informativna Revija
12.) LISKALUK - VEDRA NOTA MOSTARSKOG PODNEBLJA 1 i 2
13.) STARI MOST(ARIZMI) - Dzemal Raljevic
14.) MOSTARSKI OGLASI - Dzemal Raljevic
15.) ISELJENICKA PJESMA
16.) POVRATAK U BUDUCNOST 1 i 2 - MM-Mostarska Informativna Revija
2. MOSTARSKI POCASNI KUTAK ZA SPLITSKI FERAL TRIBUNE
1.) STADION POLJUDIO OD BOLA I TUGE - 01.06.1993.
2.) BIJELI BRIJEG: GUZVA U KAZNENOM PROSTORU - 01.06.1993.
3.) SAGOLJICA - 10.08.1993.
4.) OKAMENJENO IME - MM, Broj 9 - Februar 1997.
5.) LUDI I ZBUNJENI - MM, Broj 10 - Mart 1997.
6.) HEROIN DOMOVINSKOG RATA - MM Broj 11 - April 1997.
3. MOSTARU, MOSTARKAMA, MOSTARCIMA...
1.) ZAPIS O MOSTARU - Ivo Andric
2.) RODJENI GDJE GOD DA STE - Roko Markovina
3.) MOST IZ SNOVA - Mugda Karabeg
4.) S OKUSOM ZERDELIJE - Miso Maric
5.) E, DA JE GRETA ZIVA... - Fatima Hasanagic
6.) GLAS MORA IZACI IZ SNA - Ozrenko Gacic
7.) TESTIRANJE STRPLJENJA - Nenad Zujo
8.) VAZNO JE SAMO DA JE INSAN ZDRAV - Miso Maric
9.) NEVIDJENE CESME - Ismet Ito Korjenic
10.) ZOV MODRE RIJEKE - Zlatko Dizdarevic
11.) SVOJIM MOSTARCIMA - Predrag Matvejevic
12.) GRAD MOJIH PRIJATELJA - Bogdan Bogdanovic
13.) CENTAR DUSE - Zlatko Hodzic
14.) "LIJEPA EMINA" IZBLIZA - Fazlija Alikalfic
4. ZA SVE PALE BORCE U BORBI PROTIV FASIZMA ZA SLOBODARSKI MOSTAR U SUDBONOSNIM VREMENIMA OD 1941. DO 1945. I OD 1992. DO 1995. GODINE
1.) GOVOR NA PARTIZANSKOM SPOMENIKU U MOSTARU - Josip Broz Tito
2.) ONI SU POBIJEDILI SMRT - Iz knjizice "Partizanski spomenik u Mostaru"
3.) PLEMIC HUMSKE ZEMLJE - Damir Pedisa
5. ZA VJECNO SJECANJE NA STARI MOST (1566.-1993.)
1.) RADIO NEKROLOG POVODOM RUSENJA STAROG MOSTA
2.) GLEDAM SLIKU MOSTA - Faruk Kapetanovic
3.) PONOCNE SETNJE - Bogdan Bogdanovic
4.) OBGRLJEN BEHARLI BASCAMA - Ismet Ito Korjenic
5.) STARI MOST NA POSTANSKIM MARKAMA - Dragi Sestic
6.) PIR GENERALA-(U)BOJNIKA PRALJKA - Ejub Stitkovac
7.) DA SE NE ZABORAVI - BBC
6. OTVORENA PISMA
1.) IZ KNJIGE "LJETOPIS BOLA I LJUBAVI" - Enisa Babovic
2.) JEDNO OBICNO PISMO JEDNOM OBICNOM MOSTARCU
3.) MOJ RANJENI GRAD - Minka Sevala Torlo
4.) PISMO RANJENOM GRADU - Miralem Sefer Hodza
5.) NE MOZETE NAM ODUZETI SJECANJA - Nenad Zujo
6.) PUCNJI U DEJTON - Ramiza Huskovic
7.) VATROGASCI I VATROPIRCI - Miso Maric
8.) STA BI S TOBOM KOMSIJA!? - Mersa Elezovic
7. LUCIFEROV POHOD NA MOSTAR
IZ KNJIGE "LUCIFEROV POHOD NA MOSTAR" - Cika Sinisa-Mostarlija
8. FASADE
IZ KNJIGE "FASADE" - Mugdim Mugda Karabeg
9. PAKAO ZVANI GRAD M
IZ KNJIGE "PAKAO ZVANI GRAD M" - Muhidin Camdzic Tusa
10. SUDBINE, SVJEDOCENJA, ISPOVIJESTI...
1.) SRECA, DA LI JE POZNAJEMO? - Dijana Omerovic
2.) ZATOCENIK U SVOM GRADU - Daniel Omeragic
3.) KOGA PRIJE POVEZEM - IMA VISE SANSI DA PREZIVI, ALI KAKO - NE
ZNAM KOJI MI JE DRAZI OD KOJEG! - Smail Spago
4.) SA CELOPEKA - POD "SARAF" - Fazlija Hebibovic
5.) ALI HAMZA OD HERCEGOVINE - Smail Spago
6.) PUCNJI U JEDINSTVENI MOSTAR - Alica Behram
7.) ISTORIJA SE PONOVILA - Ahmed Hamzic
8.) JUKA JE ZLOCINAC - Amela Rebac
9.) TUDJMANOV PLAN PODJELE - MM-Mostarska Informativna Revija
10.) LINC ZA JUDU - Nenad Zujo
11.) PRICA O DVA POVRATKA - Dijana Omerovic
12.) NIJE HTIO BJEZATI - Nenad Zujo
13.) SVJEDOCENJE JEDINOG PREZIVJELOG MASAKRA NA SUTINI: BIO
SAM MEDJU MRTVIMA
11. OPROSTAJ OD VELIKOG MOSTARCA - JOSIPA JOLE MUSE
JOSIPU JOLI MUSI, U SPOMEN - Roko Markovina
12. MUSTAFA MUJAGA KOMADINA
LEGENDARNI MOSTARSKI GRADONACELNIK - Semsudin Serdarevic
13. MOSTAR - KOLIJEVKA SPORTA
1.) DJECACI KAO PTICE - MM-Mostarska Informativna Revija
2.) SARMERI SA NERETVE - MM-Mostarska Informativna Revija
3.) BERNARD LAJHNER STIZE S LOPTOM - MM-Mostarska Informativna Revija
4.) POSLJEDNJA LASTA - MM-Mostarska Informativna Revija
14. MOSTAR - VJECNI GRAD
1.) MOSTAR - VJECITI GRAD - Ekrem Moca Dizdar
2.) MOSTAR - CARSIJA KAKVE VISE NEMA - Hilmija Sisirak
3.) SADRVANI - Hivzija Hasandedic
4.) HOTEL "NERETVA" I BANJA - Amir Pasic
5.) SAHAT KULA - Hivzija Hasandedic
6.) CESME + ALAJBEGOVICA CESMA NA MUSALI - Zlatko Serdarevic
7.) MUSALA - Hivzija Hasandedic
8.) OPROSTAJ NA MUSALI (ODLOMAK) - Ekrem Moca Dizdar
9.) KAFANA "EVROPA" - Hivzija Hasandedic
10.) HOTEL "RUZA" - Ico Mutevelic
11.) STARE STAMBENE KUCE - Hivzija Hasandedic
12.) MOST NA MUSALI - Zlatko Serdarevic
13.) KRIVA CUPRIJA - Hivzija Hasandedic
14.) IZ ISTORIJE ZAVICAJA - Semsudin Serdarevic
15.) SEHER I GRAD MOSTAR - Evlija Celebija
16.) KOSORSKA CUPRIJA - Danilo Maric
15. MOSTARSKA SEVDALINKA
MOJ MOSTARU, KO TI (S)LOMI GRANE?... - Ismet Cumurija
16. NAFAIZI SA JUGA (GURMANSKO COSE)
1.) MIRISNE PARE HERCEGOVACKE VALE - Mustafa Alendar
2.) HRANIZMI - Dzemal Raljevic
3.) MEGA-ZVIJEZDE TEPE, TRZNICE, PIJACE... - Dzemal Raljevic
4.) VICKASTI DODACI JELIMA - Dzemal Raljevic
5.) TELECI MOZGOVI U HASKOM UMAKU - Osman Dziho
17. PROBRANA POEZIJA
1.) MOSTAR ZIVI
2.) MOSTAR - Dervis-pasa Bajazidagic
3.) EMINA - Aleksa Santic
4.) OSTAJTE OVDJE - Aleksa Santic
5.) MI ZNAMO SUDBU - Aleksa Santic
6.) NA UBOGOM POLJU - Aleksa Santic
7.) PROLJECE - Aleksa Santic
8.) VODENICA - Aleksa Santic
9.) NEMA GDJE IH NEMA - Alija Kebo
10.) HILJADU MALIH MOSTARA - Alija Kebo
11.) POSTIDJENI HAJRUDIN - Alija Kebo
12.) SANJATI MOSTAR - Alija Kebo
13.) GDJE SU SADA MOJI RODJENI - Alija Kebo
14.) HAMZA PJEVA NA MOSTU MEHINOM - Alija Kebo
15.) MASAKR MRTVIH PJESNIKA - Alija Kebo
16.) MOSTARINA - Alija Kebo
17.) RASPOLUCENI GRAD - Alija Kebo
18.) OGLAS U ISELJENICKIM NOVINAMA - Alija Kebo
19.) PROTJERIVANJE BOGA - Alija Kebo
20.) GENOCID - Alija Kebo
21.) PJESMA O NESTAJANJU - Alija Kebo
22.) TESKA JADA OD MOSTARA GRADA - Mirza Hamzic
23.) RADOBOLJA MOJA - Mirza Hamzic
24.) IZ MOSTARA KRENUH - Mirza Hamzic
25.) STO LI MI SE RADOBOLJA MUTI - Mirza Hamzic
26.) OD KAD SAM DALEKO TAKO - Mirza Hamzic
27.) STARI - Zlatan Fazlic Fazla
28.) NA RAZVITKU LJILJAN SE VIORI - Tahir Delic Taso
29.) RUSENJE STAROG MOSTA U MOSTARU - Rade Dubljevic
30.) GRAD OD USPOMENA - Nedzad Maksumic
31.) STARI MOJ... - Dervis Nazecic Dery
32.) KAD JA VOLIM SAMO SVOJ MOSTAR - Dino Sose
KORISTENA LITERATURA
O AUTORU
**************************************************************************************************
UVOD IZ KNJIGE MOSTAR - VJECNI GRAD
Ima na svijetu mnogo gradova koji su po necemu cuveni. Savremeni turisti, ti neumorni tragaci i poklonici prirodnih ljepota i kulturno-istorijskih znamenitosti otiskuju se svake godine sve dalje u svijet da bi nasli ono cega nema u ostalim gradovima, da bi otkrili ljepote i sacuvali ih u uspomeni.
Mostar je jedan od takvih gradova: po mnogo cemu jedinstven i neponovljiv. U njegovoj se arhitekturi mozda vise nego drugdje sustizu orijentalni i zapadnjacki uticaji, a u novije vrijeme i moderna arhitektura. Posebno obiljezje daje mu Stari most preko Neretve i Partizansko spomen-groblje. Kao sto Pariz ne bi bio Pariz bez Sene, Lenjingrad bez Neve ili Bec bez Dunava, tako i Mostar ne bi bio ono sto jest kad ne bi imao Neretve. Ona dolazi sa sjevera u grad, razdvaja ga izdasnom modrinom i spaja mostovima. Neretva je planinska rijeka, koja ima jedan od najljepsih kanjona, pa ima mjesta gdje se obalama visokim 1000 i vise metara usjekla izmedju dvije planine: uska, duboka, bistra i raskosne boje - od svjetlozelene do tamnoplave.
Cak i kada bi prosjecnom tragacu za ljepotom bila uskracena slast gledanja u blistava lica biserja usnulog medju kamenim oklopima, povrsan pogled na plavozelenu nit Neretve bio bi dovoljan da shvati snagu divote s kojom se namjerava uhvatiti u kostac. Svaka radoznalost je nistavna prema ovoj Smaragdnoj krasoti. Rijetki stihovi prezive utapanje u ovom zuboru i malo je kistova ciji se valeri ne postide ovog modrozelenog spektra. Ugodno je biti nasamo s Neretvom.
Duboko u planinama zapocinje ova ljepotica put kroz Hercegovinu. Nedaleko od izvora vec joj uspijeva da usijece kanjone duboke i do hiljadu metara. Nesto tisa i sporija, Neretva protice hercegovackim poljima priblizavajuci se raskosna i bistra svom cilju - Jadranskom moru.
Jedan od najljepsih sedefnih biljega ceka je na pola puta prema moru: Mostar, najkrupniji biser hercegovacke ogrlice. Neretva je divlja sve do nadomak Mostara, a onda joj tok postaje mirniji, a kamene obale visoke su joj jedva 5-6 metara. U samom gradu opet je kanjonska, a sto se vise odmice od Mostara i priblizava moru, sve je sporija, sira i nizih obala. Pred samim uscem jos je uvijek bistra, sve dok se ne spoji i ne izgubi u plavim prostranstvima Jadranskog mora. Eto, zasto Neretva magnetskom snagom privlaci ljudsko oko, zasto je Stari most vjecno zanosan u svojoj bjelini i originalnom luku, i citav grad bljestav od one samo njemu svojstvene svjetlosti. Koliko se ta svjetlost namece covjeku kao prvi i stalni utisak o Mostaru, svjedoce rijeci naseg velikog knjizevnika, nobelovca Ive Andrica: "Po toj svjetlosti ja se najbolje sjecam Mostara". U Mostaru su se u mnogo cemu sudarili svjetovi i razna vremena. Svako je vrijeme dobilo svoje mjesto i svoj izraz. I mada zvuci paradoksalno, u Mostaru pomirljivo zive te nespojivosti. On je oduvijek privlacio turiste, slikare i pjesnike: jedne da ga se nagledaju, druge da ga ovjekovjece, a trece da ga opjevaju.
Kad ga turista napusta, ostavlja ga sa zeljom da ga uskoro opet vidi i vraca mu se. On je svoj i samo sebi slican, a takvi gradovi ostavljaju na ljude neizbrisiva sjecanja.
Desna obala grada je prostranija, ravnija i pitomija, pa je i dio grada na toj obali veci. Nad lijevu obalu nadvili su se juzni ogranci Prenja i zapadni obronci Veleza i zbog toga je ta obala pritjesnjena i strma, ali je vijekovima bas ta strana bila glavnina Mostara. U centru grada, neposredno ispod Starog mosta, u Neretvu uvire Radobolja, njena desna pritoka.
Mostar se nalazi na 43,21 stepenu sjeverne geografske sirine i 17,49 stepeni istocne geografske duzine.
Mostar ima mediteransku klimu sa dugim i toplim ljetima i blagim zimama u kojem snijeg rijetko zabijeli. Neposredo iznad njega je planina Velez, ciji se vrhovi ponekad bijele i u julu. Ziva se rijetko spusti ispod nule. Suhoparni meteoroloski podaci o prosjecnoj godisnjoj temperaturi i blagoj klimi nedovoljni su za stvaranje prave slike o blagosti klime u ovom gradu.
Sa ovakvom klimom Mostar skoro da i nema mrtve turisticke sezone. Blagotvoran uticaj mora osjeca se cak i nesto sjevernije od Mostara. Tako su stvoreni izvanredni klimatski uslovi za gajenje juznih kultura, po cemu su Mostar a i cijela juzna Hercegovina poznati. U Mostaru i okolini zastupljene su gotovo sve vrste juznog voca, a susrecemo i ostalo mediteransko rastinje. Mostar je poznat po beharu i plodovima: zerdelija, tresanja, smokava, prasaka i grozdja. Zahvaljujuci podneblju citava juzna Hercegovina poznata je po visokokvalitetnom duhanu i cuvenim vinima: blatinom i zilavkom.
U pisanim dokumentima Mostar se prvi put spominje 1452. godine. Dubrovcani ga u svojim pismima nazivaju malim naseljem sa dvije kule oko drvenog mosta ucvrscenog lancima. Sve do turskog osvajanja 1466. godine Mostar je vazio za malo i beznacajno mjesto. U dokumentima iz 1469. godine prvi put se spominje ime grada - Mostar. On je ipak relativno mlad hercegovacki grad, ali je uspio da se nametne i opstane, centar materijalne i duhovne kulture sire regije. Da je dolina Neretve, narocito njen donji tok, bila naseljena od davnina, nesumnjivo govore praistorijski tragovi, kojih ima dosta i u neposrednoj blizini Mostara. Ovdje je znacajno podsjetiti na Zelenu pecinu, koja je smjestena iznad vrela Bune a ispod Stjepangrada (mjesto boravka nekadasnjeg vladara Hercegovine - Stjepana Vukcica Kosace, hercega od Svetoga Save). U Zelenoj pecini su pronadjeni dokazi o postojanju zivota u mladjem kamenom dobu (neolitu).
Rimska naselja Cim i Vukodol koja se nalaze na desnoj strani rijeke Neretve i danas, kada se Mostar prostorno razvio, predstavljaju periferiju grada. Na desnoj obali Neretve, juzno od Mostara, nadjeni su u Bacevicima rimski tragovi, a na obali rjecice Jasenice nadjeni su ostaci starog rimskog naselja (zidine i sarkofazi). Na Mugosi u Ortijesu, u Gnojnicama, Kosoru, Malom Polju i Hodbini pronadjeni su mnogi tragovi ilirske i rimske kulture. Najvise i najljepsih fragmenata pronadjeno je sjeverno od Mostara, na lijevoj obali rijeke. Sa sigurnoscu se zna da je u selu Potocima postojala veca rimska naseobina, a tragova iz tog vremena ima i u selima Zeljusi i Vrapcicima. Na mjestu gdje izvire rijeka Buna (to je zapravo ponornica Zalomka, koja ponire kod Nevesinja) razvila se rimska naseobina Bona, koja je u slavensko doba prerasla u grad Blagaj (latinska rijec bona znaci blaga, vjerovatno od blaga klima). On se spominje vec iz doba cara Avgusta, prije 2 milenijuma, a dosta kasnije Blagaj ce postati najznacajniji grad Hercegovine i sjediste humskih vladara, medju njima i najznacajnijeg humskog vojvode, Stjepana Vukcica Kosace, hercega od Svetoga Save, po kojemu ce Hercegovina i dobiti danasnji naziv. I danas visoko iznad vrela Bune postoje zidine njegovog grada (Stjepangrada). Razvaline grada jos odoljevaju zubu vremena i pristupacan je turistima. Vazno je spomenuti i Kosorsku cupriju (preko rijeke Bune), koju su sagradili Rimljani jos u trecem vijeku. Bila je remek-djelo iz tog vremena, a posebnu ljepotu i privlacnost davali su joj njeni kameni lukovi. Varvarski su je srusili Nijemci u Drugom svjetskom ratu, pri povlacenju, januara 1945. godine.
Kad su Turci 3. juna 1466. godine osvojili Blagaj, sasvim je sigurno da je bio osvojen i Mostar, koji je sredinom XV vijeka imao svega 19 kuca. Osnovao ga je Gost Radivoj, jedan od velikasa herceg Stjepana. Jos prije turskog osvajanja neki Dubrovcani pisu 1452. godine, da se Vladislav, sin hercega Stjepana, odmetnuo od oca i zauzeo pored Blagaja i dvije kule na mostu preko Neretve. Nema sumnje da se to odnosi na Mostar. U tim kulama bili su nastanjeni mostari, koji su cuvali most i upravo po njima je naselje dobilo ime Mostar, a njegovi zitelji zvali su se Mostari, kako navodi ruski konzul Gilferding.
Spomenuti most nije Stari most, mada je bio na istom mjestu. Bio je to drveni most, koji je visio na lancima. Taj most nije zadovoljavao potrebe turske vojske, trgovaca, a ni stanovnistva. Mostar se poslije Stjepana Vukcica Kosace brzo razvija, a i njegova geografska lokacija je mnogo povoljnija od Blagaja. Blagaj je, naime, desetak kilometara udaljen od Neretve, pored koje su tekle najznacajnije komunikacije. Medju objasnjenjima porijekla imena zive dva: Mostar je dobio ime po mostarima, cuvarima mosta, i po dvjema kulama koje je narod zvao mostare.
Grad je rastao i uskoro postao hercegovacki centar. Vec 1592. godine Mostar je bio sjediste muftije, 1767. godine postaje sjediste hercegovackog mitropolita, a od polovine XIX vijeka je i sjediste katolickog biskupa. Mostar nije imao samo veliki strateski vec i trgovacki znacaj, on je postao raskrsce puteva koji vezu more sa zaledjem, odnosno jug sa sjeverom, pa i spojnica istocnih i zapadnih krajeva. Odatle je i proistekla zivotna potreba da se gradi veci i sigurniji kameni most. Tako je 1557. godine pocela gradnja novog mosta i trajala je devet godina. Most predstavlja remek-djelo neimara Hajrudina, ucenika poznatog graditelja Sinana. Na kamenoj ploci mosta ispisana je godina zavrsetka izgradnje - 944. godine ako se racuna po Muhamedu, ili 1566. godine po Hristu.
Nije tesko pretpostaviti kakva je bila gradjevinska sposobnost Hajrudinova koji je u ono vrijeme uspio da izgradi onako velicanstvenu gradjevinu. Visok i bijel, vitkog luka izgleda kao da je istesan od jednog ogromnog kamena. Sirok je oko 4,5 metra, visok oko 20 metara (zavisno od vodostaja Neretve), a njegov luk dug je nesto manje od 30 metara. Kameni blokovi medjusobno su povezani zeljeznim klamfama koje su zalivene olovom. Legenda kaze da njegov graditelj Hajrudin nije imao hrabrosti da prisustvuje skidanju skela kad je most bio zavrsen, vec je pobjegao iz Mostara dok je taj posao bio obavljan. Uzbudjen i nestrpljiv graditelj je cekajuci glasonosu izdubio rupu u kamenu. Jedinstven po formi i velikoj graditeljevoj vjestini Stari most je od prvog dana svoga postojanja bio i ostao nadaleko cuvena i neprevazidjena ljepota grada. Putnici i umjetnici, putopisci i turisti ostaju fascinirani njegovom ljepotom. Ponesen snaznim utiskom sto je na njega ostavio Stari most, poznati turski putopisac Evlija Celebija, koji je 60-tih godina XVII vijeka posjetio Mostar, kaze: "Ja, mali rob i najmanji prosao i obisao sam do sada sesnaest carevina, ali ovako visoke cuprije ne vidjeh".
Koju godinu prije Celebije Mostar je posjetio i izvjesni Francuz Pule iza koga su ostale rijeci da je Stari most velicanstveniji i od cuvenog mosta Rialto u Veneciji. I poslije toliko vijekova ova majstorski i umjetnicki izvedena gradjevina ostavlja neizbrisiv trag u sjecanju svih ljudi koji ga vide. Pjesnici su pjevali o njemu, slikari ga prenosili na svoja platna, a gradjevinari se i danas dive genijalnom graditelju Hajrudinu. Aldo Raimondi, Rimljanin, cuveni savremeni akvarelista dobio je 1972. godine u Milanu i medjunarodnu nagradu za akvarel "Most u Mostaru".
Sa obje strane Starog mosta i danas se nalaze kule, kao dva velika, visoka stita. U njima je bila smjestena posada ljudi koji su danonocno cuvali most. Uz most je nicao grad. Stijesnjen brdima koja ga sa istocne i narocito sa jugozapadne strane pritiscu i onemogucavaju da se tu siri, Mostar se morao razvijati na obalama Neretve u pravcu sjever - jug. Grad je i danas takav, izduzen i rascijepljen rijekom Neretvom. S obzirom na veoma vazan vojni i trgovacki polozaj, grad se brzo razvijao i vec pocetkom XVII vijeka predstavlja naselje sa oko 1000 kuca.
Kako je u tursko vrijeme u Mostaru bio uglavnom muslimanski zivalj, tako se sa porastom broja stanovnika povecavao i broj muslimanskih bogomolja - dzamija. Bilo ih je mnogo i razlicitih po velicini i ljepoti. Neke nisu odoljele vremenu, a druge su u II svjetskom ratu porusene. Evlija Celebija navodi da je prva mostarska dzamija podignuta prije Starog mosta, vec 1473. godine, a 1557. godine, kada je pocela izgradnja mosta, Karadjozbeg je podigao najljepsu i do danas dobro ocuvanu - Karadjozbegovu dzamiju. Uz dzamiju Karadjozbeg je izgradio sadrvan i medresu (vjersku skolu). Sjeverno od Starog mosta, na trgu, podigao je Sinan dzamiju i hamam (kupatilo), ali su oba objekta nestala. Neposredno uz Stari most, na lijevoj obali, podigao je i Cejvan Cehaja dzamiju interesantnu po izgledu, a na drugoj obali je izgradio Krivu cupriju, kojom je premostio Neretvinu pritoku Radobolju, a podigao je i hamam. Tako je Mostar vec u XVI vijeku imao dva javna kupatila, jedno na lijevoj, drugo na desnoj obali Neretve. Hamame su posjecivale i zene, bez obzira na vjersku pripadnost, i to je bilo skoro jedino mjesto njihova izlaska i kontakta sa svijetom. Vucijakovici su sagradili lijepu dzamiju u blizini Starog mosta, dok je poznati hronicar Roznamedzija podigao takodje dzamiju blizu spomenute Kara|ozbegove. Roznamedzija je 60-tih godina XVII vijeka cijevima sproveo vodu iznad Starog mosta i tako je zahvaljujuci ovom dobrotvoru Mostar dobio prvi vodovod.
Sve do 1878. godine Mostar je bio pod turskom vlascu iako su ga Mlecani u vise navrata pokusavali osvojiti. Austrougarska okupacija usmjerila je privredni i kulturni razvoj grada prema Evropi. Prvi svjetski rat usporio je i otezao pulsiranje zivota ovog grada. Jos vece rane na licu grada ostavio je Drugi svjetski rat. Mnogi njegovi stanovnici su izgubili zivot, a mnoge njegove gradjevine su ostecene i unistene. Medju najstarijim ocuvanim spomenicima iz turskog perioda je Cejvan-Cehajina dzamija koja je podignuta 1552. godine, zatim Karadjozbegova dzamija koja je podignuta 1557. godine i Kriva cuprija na Radobolji koja je podignuta prije 1558. godine. U pisanim dokumentima, Kriva cuprija se prvi put spominje u Cejvan Cehajinoj zakladnici iz 1558. godine, (pa se tako pretpostavlja da je sagradjena prije 1558. godine), dakle, prije Starog mosta. Prema nekim predajama Starom mostu je ovo bio prototip.
U XVI i XVII vijeku grad je dozivio nekoliko teskih nesreca. Sredinom XVI vijeka jak zemljotres uzdrmao je grad, a u dva maha je u istom vijeku harala i kuga. Tragedija je ostala sacuvana u pjesmi: "Po Mostaru kuga pomorila, pomorila i mlado i staro" (Erlangenski rukopis). Ipak je najvise ljudskih zivota pokosila treca po redu, najteza kuga. "30-tih godina XVIII vijeka nemilosrdno je harala odnoseci dnevno i po 300 ljudskih zivota" (Lasvanin). No, ni elementarne nepogode, ni ratovi, ni epidemije nisu uspjele da "pomore i mlado i staro", kako je nemocni i preplaseni narod ostavio trag u pjesmi. Pa ipak, zivot je tekao svojim tokovima i grad se i dalje materijalno i duhovno razvijao.
Za privredni razvoj grada u XVI vijeku karakteristican je razvoj zanatstva, po cemu je Mostar u to vrijeme postao prepoznatljiv. Dio starog grada sa lijeve strane rijeke, uz samu obalu do mosta, i danas se zove Kujundziluk, po majstorima kujundzijama koji su tu nekada imali svoje radionice. Pored kujundzija treba spomenuti i terzije (krojace), a narocito kozare. I do danas su ostali sacuvani dijelovi Tabhane (kozare), koja se nalazi na desnoj strani iznad samog usca Radobolje u Neretvu. Tabhaci (kozari) veoma su umjesno preradjivali kozu. Imali su narocito dobro organizovanu esnafsku organizaciju. Tabhaci su izgradili i svoju dzamiju na jednom rukavcu Radobolje.
Za privredni razvoj Mostara i cijele Hercegovine u XIX vijeku, svakako najvece zasluge pripadaju Alipasi Rizvanbegovicu, koji je uveo razne privredne reforme. On je nastojao da cijelo stanovnistvo sto vise radi i da se ne dozvoljava da zemlja ostaje neobradjena, sto se narocito odnosilo na juznu Hercegovinu. Alipasa poduzima i agrotehnicke mjere, kao sto je meloracija porjecja Trebizata. To je izvrsio kulukom, a kasnije kultivirano zemljiste dijeli, kao svoje cifluke, onima koji su kulucili i onima s kojima se sporazumio, muslimanima i hriscanima. On je nastojao da se u proizvodnju uvedu nove kulture i da se intenzivnije radi na njihovoj proizvodnji, a to su bili juzno voce, pirinac i masline. Osim toga, Alipasa Rizvanbegovic je prvi koji sklapa ugovore, nezavisno od centralne vlasti, sa stranim drzavljanima za eksploataciju drveta. Na taj nacin se prvi put strani kapital pocinje investirati u privredu Hercegovine. Iako je to bio sami pocetak i obimom male investicije, ipak to svjedoci o Alipasinom naprednijem shvatanju privredjivanja, koje je u cjelini u Hercegovini, bilo na niskom nivou. Njegova vlast u Hercegovini trajala je punih devetnaest godina, a zavrsila se akcijom Latasa 1851. godine. Ovaj period vlasti, od devetnaest godina, Alipase Rizvanbegovica je sigurno bio jedan od najduzih perioda u kojem je neko bio na duznosti mutesarifa ili namjesnika (valija) u jednom podrucju.
Mostar je bio pod turskom vlascu do 1878. godine. Cesto mu je prijetila opasnost sa juga i zapada od Mlecana, ali se grad uvijek uspijevao odbraniti. Za vrijeme Kandijskog rata (1652. godine) Mlecani su prodrli sa juga i usput sve pokorili, ali su tek na domaku Mostara potuceni. Pobjedu su Mostarci platili skupom cijenom - 400 mrtvih.
Stojan Jankovic je napao grad 1687. godine, popalio je neke mahale grada, ali nije uspio da predje preko Starog mosta. U narodu se spominje da je on sagradio na obroncima Huma jednu kulu, ali to nije istorijski utvrdjeno.
Poznato je slabljenje turske uprave narocito poslije poraza pod Becom 1683. godine. Bune su sve cesce. U Lasvaninovoj hronici spominje se buna 1748. godine kao reakcija na visoke namete. Iako se mostarski hriscani spominju jos sredinom XVII vijeka, sve do XIX vijeka nisu imali svoje bogomolje. Tek 1833. godine pravoslavci su dobili odobrenje za gradnju prve crkve. Tom prilikom je, ustvari, obnovljena jedna stara crkva u Bjelusinama, koja je izgradjena jednim dijelom pod zemljom da ne bi bila vidljiva iz grada. Iako arhitektonski nema veliku vrijednost, ona je bila poznata po nekim ikonama. Nesto kasnije (tacnije receno, 1866. godine) i katolici dobijaju svoju bogomolju, uz koju se nalazi i franjevacka biblioteka i arhiv koji sadrzi 536 rukopisa (374 na orijentalnim jezicima). S obzirom na opstu politicku situaciju, hriscani dolaze u povoljniji polozaj. Tako je sultan Abdul Aziz udovoljio zahtjevu mostarskih pravoslavaca, odredio je mjesto i dao prilog za gradnju nove crkve. Izgradnja je trajala 10 godina, a crkva je zavrsena 1873. godine. Sagradjena na istaknutom mjestu, po velicini i ljepoti predstavlja nejljepsi pravoslavni hram u Bosni i Hercegovini.
Dugi niz godina postojale su samo islamske vjerske skole, a tek u XIX vijeku i pravoslavci otvaraju osnovnu skolu koju pohadjaju i katolici. Don Frano Milicevic otvorio je 1872. godine stampariju u Mostaru, u kojoj su pored vjerskih stampane i svjetovne knjige. Turci su stampali novine "Neretva" na arapskom i maternjem jeziku.
Takodje je vazno spomenuti da su u Mostaru djelovala razna muzicka udruzenja i kulturno-umjetnicka drustva kao sto su Prosvjeta, Napredak i Merhamet.
Mostar krase bogomolje cetiri konfesije: katolicke, islamske, pravoslavne i jevrejske.
Do 1878. godine u Mostaru je sagradjeno 37 dzamija, tri tekije, dvije pravoslavne i jedna katolicka crkva. Sinagoga je sagradjena nesto kasnije po dolasku Jevreja u Mostar.
Teske ekonomske i socijalne prilike za vrijeme turske vladavine pred kraj XVIII vijeka uslovile su negodovanje i pobune Hercegovaca. Kada su Turci silom pokusali da od seljaka pokupe razne namete, u cemu nisu uspjeli zbog slabe ljetine, primijenili su silu. To je dovelo do pobune naroda, narocito u Nevesinju. U jednom casu bili su protjerani predstavnici turske vlasti iz istocne Hercegovine. Ustanak se ubrzo prosirio na citavu Hercegovinu, a imao je odraz i na ostale balkanske krajeve. Pobunu hercegovackih ustanika podrzavala je vecina stanovnistva Bosne i Hercegovine, a Crna Gora i Srbija objavile su 1876. godine rat Turskoj. Nakon godinu dana sklopljen je mir. Berlinskim kongresom 1878. godine Bosna i Hercegovina su okupirane od strane Austro-ugarske.
Austro-ugarskom okupacijom 1878. godine Mostar su poceli naseljavati intelektualci iz Austrije, Ceske, Madjarske, Hrvatske… i grad je poceo poprimati evropska obiljezja. Izgradjuje se zeljeznicka pruga, koja Mostar povezuje sa svijetom.
Podize se Fabrika duhana, Gradsko kupatilo, otvara se Rudnik mrkog uglja i hotel "Neretva". Otvorene su jos tri stamparije, osnivaju se kulturno-umjetnicka drustva, a izlazilo je 8 raznih novina i 3 knjizevna casopisa. 1896. godine pocinje da izlazi cuvena mostarska "Zora", knjizevni casopis po kojem se Mostar procuo i postao knjizevni centar. Tako se Mostar brzo razvijao u materijalnom i duhovnom pogledu, sve do pocetka Prvog svjetskog rata. Taj rat je teskim bremenom pritisnuo grad; kao da su tokovi njegovog zivota presahli. Njegovi su zitelji gladovali i podnosili sve tegobe dugog rata. No mir nije donio i mnogo bolji zivot Mostarcima. Produbljuju se jazovi socijalnih razlika medju stanovnistvom. Povecava se broj siromasnih i obespravljenih. Oni traze puteve do svojih prava, do zivota koji bi bio dostojniji covjeka. U periodu izmedju dva rata stvaraju se kulturno-umjetnicka drustva, osnovana na cisto vjerskoj, odnosno nacionalnoj osnovi. Godine 1926. mostarski radnici formiraju svoje Radnicko kulturno-umjetnicko drustvo "Abrasevic", koje je davalo ton duhovnom zivotu grada. Ono zivi i danas cuvajuci tradicije radnickog drustva i postize zapazene uspjehe. Taj period, izmedju dva svjetska rata, nije donio nista znacajnijeg u materijalnom razvoju grada. Uostalom, ostao je jos svjez u sjecanju minuli rat, a na pomolu je bio novi.
Drugi svjetski rat donio je Mostaru veliku materijalnu stetu i ogromne ljudske zrtve. Poznat po svojoj slobodoljubivosti Mostar je pozurio u borbu za slobodu. Njegovi stanovnici hrabro su gazili trnovitim putevima do slobode, podnoseci najvece zrtve, gubeci najbolje sinove. Grad im se oduzio, ako im se uopste moze oduziti. Oni danas pocivaju sakupljeni sa raznih bojista na Partizanskom groblju - remek-djelu savremene arhitekture, ciji je tvorac Bogdan Bogdanovic dobio visoka priznanja za svoje djelo.
Mostar je u posljeratnoj izgradnji narastao i u sirinu i u visinu, a stanovnistvo mu se povecalo za vise od tri puta. Grad je sacuvao sve znacajno iz proslosti. Novo vrijeme dalo mu je i nova obiljezja.
Grad je preporodjen. Industrija, poljoprivreda i trgovina veoma su se razvile i modernizovale. Mostar je bio najveci proizvodjac aviona u sirem regionu.
Novi talas iskusenja i patnji preplavio je grad 1992. godine. Najzesci pokusaj ubistva ovog grada zavrsio je 1995. godine. Osakacen i raspolovljen Mostar se oporavlja, i uprkos dubokim oziljcima zraci prepoznatljivom toplinom, i pored zadaha smrti nalazi snage da mirise na behar i na novi zivot.
Mostar je tokom svoje proslosti, a posebno u XVI i XVII vijeku dao velik broj znamenitih ljudi i stvaralaca koji su ostali poznati i do naseg vremena.
Alidede je u tursko vrijeme bio poznat istoricar i filozof, pa pjesnik Hasan-efendija zvani Zijai (Svijetli) i narocito Dervis-pasa Bajazidagic, veliki pjesnik, miljenik sultana Murata III. Sacuvana je njegova pjesma ispjevana u slavu Mostara za koji kaze: "On je druga Sirija na svijetu", a Stari most i njegov luk uporedjuje sa dugom: "Pricinja se poput duge sarne".
Od pjesnika jos valja spomenuti Huseina Catrnju i Ahmeda Rusdija.
Cuveni predavac bio je Mustafa Ejubovic-sejh Jujo, koji je ostavio za sobom vise djela iz oblasti prava, teologije i retorike. Bilo je jos manje ili vise dobrih pjesnika, po kojima je Mostar tokom vjekova bio poznat. On je bio i ostao grad pjesnika i knjizevnika, da bi u Svetozaru Corovicu, Osmanu Djikicu i Aleksi Santicu dao svoje najvece predstavnike u literaturi. Valja reci da je i u nase vrijeme Mostar kolijevka velikog broja literarnih stvaralaca, tako da su pjesnici postali tradicija ovog grada.
Pored vec spomenutih istaknutih licnosti koji su ostavili (neki jos uvijek ostavljaju) neizbrisiv trag u istoriji i znamenitosti Mostara, moraju se svakako spomenuti licnosti kao sto su: Mujaga Komadina, inzinjer Milos Komadina, Dzemal Bijedic, Hamza Humo, Danilo Maric, Alija Kebo, Miso Maric, Pero Santic, Pero Zubac, doktor Safet Mujic, doktor Muhamed Mahic, Himzo Polovina, Avdo Humo, doktor Dragan Milavic, Jole Musa, Emir Balic, Jadranko Fink, Goran Fink, Mirsad Pasic, Ico Voljevica, Meha Sefic, Refik Hamzic, Dzemal Raljevic, Mugda Karabeg, Predrag Matvejevic, Vasa Kisa, Beg Glavovic, Greta Habiba, Ilija Pjanic…, i mnogi, mnogi drugi.
KULTURNO-ISTORIJSKI SPOMENICI I ZNAMENITOSTI
U Mostaru, gradu od kamena u kamenu, smjestenom na obalama plahovite bistre rijeke Neretve nailazi se kao malo gdje na sacuvane tragove minulih vremena. Ovdje posebno impresionira bogatstvo i raznovrsnost spomenika iz osmanlijskog perioda, koji su tu dosegli svoj najveci domet. Tu se jednako susrece i kultura Zapada i sve to stvara jedinstven kontrast, kaleidoskop Orijenta, vizantijske, pseudo-maurske i zapadne civilizacije.
Jedan od znacajnijih izvora za proucavanje proslosti Mostara predstavlja putopis Evlije Celebije (svakako treba napomenuti da su sacuvani jednako vazni pisani dokumenti, kao sto su turski defteri, franjevacki zapisi, i naravno, zapisi od poznatog istoricara kao sto je to doktor Jefto Corovic, ali nazalost, kopije ovih zapisa mi nisu bile dostupne za proucavanja do stampanja ove knjige, ali se nadam da cu ih uspjeti sakupiti do stampanja moje sljedece knjige, ustvari bolje reci, do stampanja nastavka ove knjige). Evlijina interesovanja bila su veoma raznovrsna, a zapazanja ostroumna. Ne samo da je dao detaljniji opis gradskih znamenitosti i obicaja, vec je iznio skoro sve ono sto je karakteristicno u zivotu jednog grada. On je opisao organizaciju gradske uprave. Mostar je tada imao 53 mahale (kvarta) i preko 3000 zgrada smjestenih najvecim dijelom na lijevoj obali Neretve, dok su na desnoj bile vecinom baste. U carsiji je bilo preko 350 ducana. Evlija Celebija je opisao Mostarce kao stasite, lijepe i gostoljubive ljude. Mostarska carsija tada je bila cuvena po velikom broju poznatih zanatlija. Pocetak jedne i do danas sacuvane i cesto pjevane pjesme glasi:
Lijepi li su mostarski ducani
u njima su ljepsi bazerdjani...
(Erlangenski zbornik)
STARI MOST
Sagradjen je 1566. godine. Izdvaja se svojom ljepotom - elegancijom oblika i linija. U visokom luku presvodjuje Neretvu, zbog cega je nazvan "okamenjeni polumjesec". Gradjen je od kamena, sa mnogobrojnim stepenicama, poput poznatog venecijanskog mosta Rialto. Stari most je najznacajniji spomenik osmanlijske materijalne kulture na Balkanu, vrhunac graditeljskog umijeca. Njegova je vrijednost tim veca ako se zna da je gradjen bez vezivnog materijala (betona, cementa i sl.). Raspon luka iznosi cak 30 metara, a visina mosta, zavisno od vodostaja vode, iznosi oko 20 metara. Gradio ga je neimar Hajrudin, ucenik poznatog graditelja Sinana. Posebnu draz mostu daje orijentalni ambijent, u cijem se sredistu most nalazi. Sa obje strane Starog mosta nalaze se kule Tara i Helebija, koje su ga vijekovima budno cuvale i sacuvale do nasih dana. Do danas su sacuvani i dijelovi gradskih zidina sa puskarnicama. Najveci turski putopisac XVII vijeka o Starom mostu kaze: "Eto, neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob Boziji, do sada vidio i presao sesnaest carevina, ali tako visokog mosta nisam vidio. On je prebacen sa jedne na drugu stijenu koje se dizu visoko do neba." Ovaj okamenjeni mlaz ljepote vijekovima je mamio uzdahe onih koji su rasli u sjeni njegovog luka, kao i onih koji su ga vidjeli samo jednom. Most je uspjesno odoljevao izazovima koje mu je Neretva znala prirediti u zimskim mjesecima. Nekoliko puta popela se gotovo do vrha njegovog luka bez ikakvih posljedica.
Godine 1993. vojnici Hrvatskog vijeca odbrane (HVO) srusili su Stari most. Snimak njegovog rusenja obisao je svijet i izazvao zgrazanje svih onih koji smisao zivota nalaze u ljepoti, toleranciji i zajednistvu. Godine 2003. u jeku su intenzivni radovi na obnovi Starog mosta. Po planovima Stari most bi trebao biti kompletno obnovljen do ljeta 2004. godine.
KULA HELEBIJA
Sagradjena je u XVII vijeku. Dominira u starom dijelu grada. U kuli je bila smjestena posada, a u prizemlju je bila tamnica. Izgradjena je u cilju odbrane grada od napada sa zapada. U toku proslog rata, pretrpila je znatna ostecenja i ceka na svoj red za obnovu.
KULA TARA
Sagradjena je u XVII vijeku. Nalazi se na lijevoj obali Neretve. Zidovi su joj veoma debeli, bez ikakvih otvora. Sluzila je kao skladiste baruta. Takodje je pretrpila znatna ostecenja u proslom ratu i ceka na svoj red za obnovu.
KULA HERCEGUSA
Sagradjena je u XV vijeku. Nalazi se neposredno uz kulu Taru na lijevoj obali Neretve. Sluzila je u odbrambene svrhe, a i za cuvanje nekadasnjeg viseceg drvenog mosta. Izgradjena je za vrijeme hercega Stjepana, gospodara Hercegovine, po kome je i dobila ime. Kao i prethodno pomenute dvije kule i ova kula nije izbjegla znatna razaranja minulog rata, izmedju 1992. i 1995. godine i takodje ceka na svoju obnovu.
SAHAT-KULA
Nalazi se kod nove pravoslavne crkve, Ulica Konak. Prvi i najstariji nama poznati izvor u kome se spominje ova sahat-kula je zakladnica Ibrahima Sarica iz 1636. godine. Na temelju te zakladnice moze se utvrditi da je ova sahat-kula sagradjena prije 1636. godine i da je zaduzbina Sarica. Zna se i da je ovu sahat-kulu sagradila izvjesna kaduna Fatima Saric, koja je vjerovatno bila supruga vec spomenutog Ibrahima Sarica, a po nekim predanjima ista legatorka je podigla i jednu dzamiju na Carini.
KRIVA CUPRIJA NA RADOBOLJI
Nalazi se na desnoj obali Neretve, u neposrednoj blizini Starog mosta. Izgradjena je prije 1558. godine. Pretpostavlja se da je gradjena kao prototip za izgradnju Starog mosta, a podigao ju je Cejvan Cehaja. U proslom ratu je bila znatno ostecena, a posljednju veliku poplavu rijeke Radobolje u XX vijeku nije uspjela izdrzati. Ipak je u skorije vrijeme u potpunosti obnovljena.
CEJVAN-CEHAJINA DZAMIJA
Sagradjena je 1552. godine. Nalazi se na lijevoj obali Neretve, u neposrednoj blizini Starog mosta. Najstarija je dzamija u gradu. S obzirom na njene temelje kvadratnog oblika i munaru na lijevoj strani, pretpostavlja se da je to nekada bila crkva. Neposredno uz dzamiju nalazi se muzej Hercegovine sa veoma vrijednim dokumentima i predmetima iz narodnooslobodilackog pokreta. U minulom ratu je bila znatno ostecena, ali je u skorije vrijeme ponovo obnovljena.
KARADJOZBEGOVA DZAMIJA
Sagradjena je 1557. godine. Nalazi se u Ulici Brace Fejica. Ima veoma visoku kupolu i takodje veoma visoku, elegantnih vitkih linija, munaru. To je najveca i ujedno najljepsa dzamija u Hercegovini. Neposredno uz dzamiju nalazi se medresa (vjerska skola), a u dvoristu dzamije veoma je lijep sadrvan. Karadjozbegova dzamija je najveca ocuvana mostarska dzamija. Sagradio ju je Mehmed Karadjoz, sin Ebu-Sadeta, brata tadasnjeg hercegovackog vezira Rustema. Osim visoke elegantne munare paznju privlaci njena kupola. Dvoriste sa haremom proteze se do uglova Karadjozbegove i Fejiceve ulice. Pretrpjela je znatna ostecenja u posljednjem ratu i jos uvijek ceka na svoju obnovu.
KOSKI MEHMED-PASINA DZAMIJA
Sagradjena je 1617. godine. Nalazi se stotinjak metara sjeverno od Starog mosta na stjenovitoj lijevoj obali Neretve. Izdvaja se po svojoj masivnosti i lokaciji (na samim hridinama rijeke Neretve). Sa ove munare pruza se jedan od najljepsih pogleda na panoramu grada. Ispred dzamije nalazi se zanimljivo turbe sa sarkofagom, kao i dva isto tako interesantna nisana iz XVIII vijeka. Jedina je mostarska dzamija u kojoj je sacuvana prvobitna boja i dekoracija zidova. Iako je bila pod zastitom UNESCO-a, 1993. godine ostala je bez munare, a nisu postedjeni ni njeno dvoriste ni kupola.
Turbeta su posebno obiljezeni grobovi zasluznih ljudi. Poticu iz turskog perioda. U Mostaru su ostala sacuvana tri turbeta. Turbe sejha Dervisa Ishaka nalazi se ispred Koski Mehmed-pasine dzamije na Maloj tepi. Sejh Dervis Ishak je umro 1737. godine, a turbe je sagradjeno nesto kasnije. Pedesetak metara istocno od gradske pijace, na Maloj tepi, nalazi se turbe sejha Mahmuda Babe. Ne zna se tacno kada je podignuto. Sadasnji izgled je dobilo 1876. godine kada je popravljano. Pretpostavlja se da je sejh Mahmud, ciji se grob u turbetu nalazi, brat Koski Mehmed-pase, graditelja Koskine dzamije. Turbe sejha Mustafe Ejubovica sagradjeno je 1831. godine, na Luci (na lijevoj obali Neretve naspram dzamije Ibrahim-age Sarica), 124 godine poslije njegove smrti. Mustafa Ejubovic je bio dugogodisnji mostarski muftija, pisac mnogih djela iz raznih podrucja islamistike i po svom uticaju i ucenosti je najmarkantnija licnost Osmanskog carstva s kraja XVII i pocetka XVIII vijeka.
KUJUNDZILUK - STARA CARSIJA
Nalazi se u neposrednoj blizini Starog mosta. Sa cepencima, magazama, zanatskim radionicama, kulama i dzamijama ambijent je potpuno sacuvan od uticaja novog. Sacuvavsi svoju prvobitnu arhitekturu neki od tih objekata veoma su uspjesno adaptirani u ugostiteljske objekte, a po svojim enterijerima predstavljaju svojevrsnu atrakciju. Tu je i "Labirint-bar", koji nudi gostima orijentalne specijalitete. Uz lijevu obalu Neretve, od Starog mosta prema sjeveru, nalazi se stara mostarska carsija - Kujundziluk. Ime je dobila po kujundzijama (zlatarima), zanatlijama cijih je radionica u tursko doba na ovom prostoru bilo najvise. Skupa sa Starim mostom, Kujundziluk cini cudesan arhitektonski sklop jedinstven u svijetu. U ogromnoj mjeri je razoren u minulom ratu izmedju 1992. i 1995. godine, ali njegova obnova i ozivljavanje su u toku.
BISCEVICA KUCA
Sagradjena je 1635. godine. Nalazi se u Biscevica sokaku. Najatraktivniji je primjerak stambene arhitekture iz vremena Turaka. I eksterijer i enterijer bogati su interesantnim dekorativnim motivima. Istureni cosak sa smjelo postavljenim stubovima najzanimljiviji je detalj. U njoj je smjestena privatna etnografska zbirka iz osmanlijskog perioda.
KAJTAZOVA KUCA
Sagradjena je krajem XVIII vijeka. Opasana je visokim zidovima koji su djevojke i zene stitili od radoznalih pogleda stranaca. Unutar kuce postoji posebno odjeljenje za muskarce i posebno za zene.
COROVICA KUCA
Sagradjena je 1874. godine. Nalazi se na adresi Marsala Tita 180. Gradjena je masivno, od kamena, po dalmatinskom uzoru. U ovoj kuci zivio je pisac Svetozar Corovic, a svoje posljednje godine u njoj je proveo i pjesnik Aleksa Santic (1868. godine - 1924. godine), jedan od najvecih pjesnika nase zemlje. U zgradi se nalazi Santiceva spomen-soba, sa njegovim rukopisima i bibliotekom.
STARA PRAVOSLAVNA CRKVA
Godine 1833. odobrenjem velikog vezira Kara Mahmud-pase u Mostaru je izgradjena prva pravoslavna crkva. Tom prilikom je, ustvari, obnovljena jedna stara crkva u Bjelusinama, koja je izgradjena jednim dijelom pod zemljom da ne bi bila vidljiva iz grada. Nalazi se u neposrednoj blizini nove pravoslavne crkve. U crkvi postoji vrlo vrijedna zbirka ikona domacih majstora i umjetnika srpske, ruske i italokritske skole. U minulom ratu pretrpila je veca razaranja i u skorije vrijeme je obnovljena.
NOVA PRAVOSLAVNA CRKVA
Godine 1873. sultan Abdul-Aziz udovoljava zahtjevu pravoslavnih i daje 100.000 grosa i mjesto za gradnju najveceg i najljepseg pravoslavnog hrama u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na istocnim padinama grada. Njena izgradnja je trajala 10 godina. U minulom ratu, godine 1992. pripadnici HVO-a su je minirali u dva navrata i potpuno razrusili. Jos uvijek ceka svoj red za obnovu.
KATOLICKA CRKVA
Uz dopustanje tadasnjeg sultana i poklon od 50.000 grosa, 1866. godine u Mostaru je sagradjena katolicka crkva. Nalazi se u Ulici Matije Gupca. Sagradjena je u obliku bazilike. Uz crkvu se nalazi i franjevacka biblioteka i arhiv koji sadrzi 536 rukopisa (374 na orijentalnim jezicima). U minulom ratu izmedju 1992. i 1995. godine, pretrpila je znatna ostecenja, ali u skorije vrijeme ne samo da je obnovljena, vec je sagradjena cak 2 do 3 puta veca nego sto je ikada bila.
KATEDRALA
Interesantnog je arhitektonsko-oblikovnog i likovnog izraza. Nalazi se na Balinovcu. Otvorena je krajem 1980. godine.
JEVREJSKA SINAGOGA
Nedugo nakon naseljavanja Jevreja u Mostar, u naselju Brankovac, sagradjena je mostarska sinagoga. Godine 1952. zgrada sinagoge je poklonjena Lutkarskom pozoristu.
SPOMENIK PJESNIKU OSMANU DJIKICU
Sagradjen je 1936. godine. Nalazi se u Ulici Brace Fejica, nasuprot Karadjozbegovoj dzamiji. Spomenik ima veoma lijepu kupolu, a djelo je arhitekte Aleksandra Deroka. U minulom ratu, godine 1992. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine su u posljednji trenutak sprijecili njegovo miniranje od strane pripadnika HVO-a, ciji je razlog za pokusaj barbarskog unistenja bio samo zato sto je na spomeniku ime i prezime pjesnika ispisano cirilicom. Isto se to dogodilo i 1941. godine. I tada, za vrijeme NDH, je bio problem u slovima koja su ispisana cirilicom, samo sa tom razlikom sto su 1941. godine ustaske vlasti, koje su upravljale tada Mostarom, u potpunosti srusile spomenik. Spomenik je izgradjen u originalnom izgledu i na istoj lokaciji, negdje oko 1950. godine i takav isti, stoji i prkosi fasistima danas.
PARTIZANSKO SPOMEN-GROBLJE
Sagradjeno je 1965. godine. Nalazi se u Ulici Blagoja Parovica. Jedan je od najljepsih spomenika te vrste u zemlji. Izgradjen je u simbolima, koji impresivno govore o zivotnom putu palih boraca u slavnoj narodnooslobodilackoj borbi. Na taj se nacin Mostar, koji je inace dao ogroman doprinos narodnooslobodilackoj borbi, dostojno oduzio svojim najboljim sinovima postavivsi im spomenik sto svojom ljepotom, izrazajnoscu i polozajem na kojem se nalazi ostavlja nezaboravan utisak. Ovaj spomenik je remek-djelo arhitekte Bogdana Bogdanovica. Godine 1993. ustaski fasisti u odorama Hrvatskog vijeca obrane, pod pokroviteljstvom samozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne, sistematski su razrusili i potpuno unistili Partizansko Spomen-groblje u Mostaru.
RONDO
Sest radijalnih aleja zasadjenih platanima i lipom u centru desne obale Mostara, predstavljaju najljepsi dio novog dijela grada. Aleje sa centrom nazvanim Rondo zasadjene su po projektu inzinjera Milosa Komadine.
CARINSKI MOST
Carinski most, najsjeverniji je most u Mostaru. Sagradjen je 1917. godine, radnom snagom Rusa, koji su bili ratni zarobljenici. Poslije rusenja u proslom ratu, obnovljen je i danas je u upotrebi.
LUCKI MOST
Prvi juzni "susjed" Starog mosta, Lucki most je sagradjen 1913. godine. U proslom ratu je srusen i jos nije obnovljen.
HAMAM
Na desnoj obali Neretve, u Prijeckoj carsiji, nalazi se hamam, javno kupatilo iz turskog perioda, jedan od rijetkih sacuvanih objekata ove vrste u Hercegovini. Sagradjen je u drugoj polovini XVI vijeka.
BANJA
U periodu Austro-Ugarske vlasti, zaslugom cuvenog mostarskog gradonacelnika Mujage Komadine, 1914. godine na Musali je sagradjeno gradsko kupatilo (popularna Banja). Banja je bila u funkciji sve do 1992. godine. U toku rata pretrpjela je znatna ostecenja, ali je u skorije vrijeme ponovo obnovljena i stavljena u originalnu funkciju.
GIMNAZIJA ALEKSA SANTIC (STARA GIMNAZIJA)
Na Spanskom trgu, na samoj liniji razgranicenja u posljednjem ratu, nalazi se zgrada Stare gimnazije. Sagradjena je 1898. godine po nacrtu arhitekte Blazeka sa fasadom punom maurskih elemenata. Za generacije Mostaraca koji su se skolovali u njenim klupama predstavlja mnogo vise od zgrade koju treba popraviti.
SEHITLUCI
Novo mostarsko groblje, sa nadgrobnim oznakama bliskih i nerijetko istih datuma odlaska onih koji se nisu plasili da se upuste u borbu sa nanovo probudjenim zlom fasizma, nalazi se izmedju Vucjakovica dzamije i Narodnog pozorista. Tu su sahranjeni borci iz Mostarske brigade (pretezno muslimani i pravoslavni), koji su pali u borbi protiv najezde fasista u odorama HVO-a i Hrvatske vojske, koji su zvjerski i bezosjecajno, svim raspolozivim sredstvima i ljudstvom, napali na istocni Mostar 9. maja 1993. godine.
Na ovom prostoru je originalno postojao harem, koji je ekshumiran 1951. godine u vrijeme gradnje Pozorisnog dvorista, i parka, a tada su ostavljeni samo izgledniji basluci.
MUZICKI CENTAR (PAVAROTI)
Humanitarna organizacija "War child" ciji su organizatori muzicki umjetnici svjetskog glasa, na celu sa slavnim tenorom, Lucijanom Pavarotijem pocastili su 1997. godine ranjeni Mostar, ljekovitim poklonom u obliku Muzickog centra.
Ovaj Muzicki centar je izgradjen u preuredjenoj, prelijepoj zgradi, nekadasnje Lucke osnovne skole.
CENTAR ZA KULTURU I ISLAMSKI KULTURNI CENTAR
1994. godine u Mostaru je, uz pomoc Evropske Unije, utemeljen Centar za kulturu; institucija vrlo sirokog spektra aktivnosti. U okviru centra djeluje i lokalna radio stanica Omladinski radio "X". Iste godine pocinje raditi i Islamski kulturni centar - jedna od najznacajnijih institucija ove vrste u Bosni i Hercegovini.
**************************************************************************************************
